Posljednjih mjeseci svjedoci smo nastajanja nove političke opcije koja je prije formiranja ijednog opštinskog odbora, blizu formiranja kluba poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Gospođa Jelena Trivić je nakon izbora htjela
ukrajinski scenario, Majdan u Banjaluci. Zarad njene nemogućnosti da se pomiri
sa izbornim rezultatom nije uzmicala ni od opasnosti da zbog toga udari Srbin
na Srbina.
Nakon što nije uspjela da oduzme narodu
demokratsku odluku na ulici, pribjegla je otimanju i pljački demokratske volje
naroda. Njoj i njenim sponzorima i pomagačima Narodna Skupština nije sveto mjesto
nastanka Republike Srpske nego pijaca.
Kao bivšem policajcu i kao ministru
bezbjednosti nameću mi se logična pitanja:
1. Šta je to što vezuje gospodina Dubravca,
gospođu Trivić i gospodina Trninića? Ako uzmemo da je Dubravac glasao za
uspostavljanje ove vlasti, Jelena Trivić tvrdila da je vlast nelegalna, a
gospodin Trninić glasao protiv nje, postavlja se pitanje koji to interes vezuje
njih troje?
Osnovano je tvrditi da je to lični
interes i ništa drugo.
2. Kako se to lični interes očitava nego
kroz materijalnu korist? Logično je da materijalnu korist prate neka sredstva.
Ta sredstva dolaze od negdje i od nekog. Ko su ti ljudi i šta im je krajnji
cilj?
3. Vidimo sinhronizovan
političko-medijsko-finansijski aparat koji stoji iza razaranja Narodne
Skupštine političkom korupcijom. Od izuzetnog je značaja da se do kraja i
potpuno javnosti kaže ZAŠTO, KO I ČIME unižava instituciju Narodne Skupštine?
I sam imam dovoljno saznanja da sam
siguran da istraga koja bi bila inicirana ne bi ostala bez rezultata. Ne mogu i
ne smijem, kao ministar bezbjednosti, uticati na nadležne organe, ali mogu, smijem
i dužnost mi je pozvati ih da ispitaju elemente korupcije u prelijetanju
narodnih poslanika.
Svima je očigledna sramota ljudi koji sobom
trguju kao papcima u mesari. Ono što ljudi moraju vidjeti i spoznati su
interesi onih koji te papke naručuju, sijeku i pakuju.